Competition in this pair is now closed. Discussion and feedback about the competition in this language pair may now be provided by visiting the "Discussion & feedback" page for this pair. Entries may also be individually discussed by clicking the "Discuss" link next to any listed entry. Source text in Spanish Antes de que continúes, querido lector, debo advertirte que la peregrinación a Roma que estoy a punto de relatarte fue un perfecto desastre. Si esperas encontrar en este libro una historia de superación, hazañas físicas, fuerza de voluntad y victoria sobre uno mismo, es mejor que dejes ya la lectura, para evitar una decepción. Como sabiamente decía Aristóteles (digo yo que sería Aristóteles, porque era un señor muy sabio y decía muchas cosas): «Dichoso quien ocupa su tiempo en meditar sobre sus propios logros, porque tendrá mucho tiempo libre».
La triste realidad es que apenas hubo plan o propósito que no rompiéramos a lo largo del camino mis dos compañeros y yo. De hecho, empezamos incumpliendo la primera norma de toda peregrinación y esta primera transgresión marcó el tono general de todo nuestro viaje. Lo dicho, un desastre de peregrinación.
La primera norma de toda peregrinación dice, sencillamente, que el camino debe comenzar en la puerta de la propia casa. De otro modo, apenas puede hablarse de peregrinación. Cuando un peregrino medieval decidía caminar hasta Santiago (o era amablemente invitado a hacerlo por su confesor, para purgar sus pecados), no iba en carroza hasta Roncesvalles para comenzar allí su camino. No. Se calzaba las alpargatas, tomaba el cayado y el zurrón, se despedía de la familia entre las abundantes lágrimas de sus parientes más próximos y echaba a andar los meses que hicieran falta hasta llegar a su destino (si los bandidos, los animales salvajes, el frío, el hambre o las pestes no acortaban sensiblemente la peregrinación, claro).
Nosotros, sin embargo, no teníamos los tres meses que habríamos tardado en hacer el viaje entero hasta Roma desde nuestra casa a base de alpargata y carretera. Así pues, decidimos hacer lo más parecido posible. Como no podíamos salir andando desde España, fuimos en avión hasta una de las antiguas Españas, para salir desde allí. Es decir, viajamos hasta Nápoles. Porque Nápoles y Sicilia, aunque parezca mentira, fueron un tiempo Españas. Cuando las monedas de Felipe II decían Hispaniarum Rex, era una forma abreviada de decir Rey de Nápoles, de Sicilia y de otros muchos sitios. La bella ciudad de Nápoles fue una de las joyas de la Corona española (o aragonesa) durante dos siglos y medio, poco menos tiempo que Argentina, por ejemplo. Es una muestra del triste estado de nuestro sistema educativo que casi nadie sea consciente de ello. | Winning entries could not be determined in this language pair.There were 3 entries submitted in this pair during the submission phase. Not enough votes were submitted by peers for a winning entry to be determined.
Competition in this pair is now closed. | Dragi čitatelju, prije nego nastaviš čitati ovu priču koju sam upravo započeo, moram te upozoriti kako je ovo moje hodočašće u Rim zapravo pravi promašaj. Ako se nadaš da ćeš u ovoj knjizi pronaći pripovjetku o nadmašivosti, fizičkim vrlinama, snagi volje i pobjedi, bilo bi ti bolje da se ostaviš čitanja kako te ne bi obuzelo razočarenje. Kako mudro rekoše Aristotel (to ja kažem da je vjerojatno njegova izreka jer je bio vrlo mudar čovjek koji je mnogošta propovijedao): “Zadovoljan je onaj koji svoje vrijeme zaokuplja meditacijom o vlastitim uspjesima jer sigurno ima puno slobodnog vremena.” Tužna je činjenica da se moja dva druga i ja nismo držali ni plana ni odluka kojih smo se namjeravali pridržavati cijelim putem. Naime, naše je hodočašće započelo tako da nismo ispunili niti prvo pravilo i tim prekršajem zabilježili glavno raspoloženje čitavog našeg putovanja. Kako rekoh, pravi promašaj. Prvo pravilo hodočašća jednostavno kaže da putovanje mora započeti iz vlastitoga doma. Naprotiv, ne bi bilo riječ o hodočašću. Kad bi srednjovjekovni hodočasnik odlučio hodati do Santiaga (ili bi ga njegov ispovjednik ljubazno zamolio da to napravi kako bi ispaštao vlastite grijehe) ne bi kočijom išao do Roncesvallesa i odatle započeo svoje putovanje. Ne. Obuo bi se, uzeo pastirski štap i ruksak, pozdravio obitelj i onu blisku uplakanu rodbinu i do cilja hodao onoliko mjeseci koliko je za to bilo potrebno (ako ne bi naravno razbojnici, divlje životinje, hladnoća, glad ili kuge uskratile to hodočašće). Mi pak nismo imali 3 mjeseca vremena, odnosno onoliko koliko je bilo potrebno da dopješačimo iz našeg doma sve do Rima. Stoga smo se odlučili za nešto vrlo slično. Kako nismo mogli krenuti iz Španjolske, zrakoplovom smo otputovali do grada koji je nekoć pripadao Španjolskoj i odatle započeli hodočašće. Odnosno, uputili smo se prema Napulju. Koliko god to zvučilo neistinito ali Napulj i Sicilija su jednom bili dio Španjolske. U ono vrijeme kad su kovanice Filipa II. nosile Hispaniarum Rex, skračenica za Kralj Napulja, Sicilije i mnogih drugih mjesta. Prelijep je grad Napulj bio biser Španjolske krune (ili aragonske) tijekom 2 i po stoljeća, nešto manje vremena nego Argentina primjerice. Neznanje o toj činjenici pravi je pokazatelj tužnog stanja našeg obrazovnog sustava. | Entry #27529 — Discuss 0 — Variant: Not specifiednone
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
0 | 0 | 0 | 0 |
- 1 user entered 5 "dislike" tags
pripovjetku | Spelling Should be spelled as "pripovijetku" | Vida Grujic No agrees/disagrees | |
snagi | Spelling Should be spelled as "snazi" | Vida Grujic No agrees/disagrees | |
“Zadovoljan je onaj koji svoje vrijeme zaokuplja meditacijom o vlastitim uspjesima jer sigurno ima puno slobodnog vremena.” | | Vida Grujic No agrees/disagrees | |
skračenica | Spelling Should be spelled as "skraćenica" | Vida Grujic No agrees/disagrees | |
po | Spelling Should be spelled as "pol" | Vida Grujic No agrees/disagrees | |
| Prije nego što nastaviš, dragi čitatelju, moram ti reći da je hodočašće u Rim na koje ću te povesti bilo potpuna katastrofa. Očekuješ li u ovoj knjizi pronaći priču o svladavanju, vratolomijama, snazi volje i pobjedi nad samim sobom, bolje je da ni ne čitaš dalje, samo bi se razočarao. Kako je mudro govorio Aristotel (po meni je to bio Aristotel jer je bio vrlo mudar, a i govorio je o mnogo toga): „Sretan je onaj koji provodi vrijeme razmišljajući o vlastitim postignućima, imat će mnogo slobodnog vremena“. Tužna je stvarnost da smo moja dva prijatelja i ja bili upravo napravili plan ili dogovor koji na putovanju nismo smjeli prekršiti. Ipak, hodočašće smo započeli kršenjem prvog pravila cijelog putovanja i to je prvo nedjelo odredilo cijelo naše hodočašće. Ispravak, katastrofu od hodočašća. Prvo pravilo hodočašća bilo je, jednostavno, da putovanje treba započeti na vratima vlastitog doma. Inače se ne bi ni moglo govoriti o hodočašću. Srednjovjekovni hodočasnik, kada bi odlučio pješačiti u Santiago (ili kada bi ga njegov svećenik, za oslobođenje od grijeha, ljubazno pozvao na hodočašćenje), nije išao kočijom do Roncesvallesa kako bi od tamo započeo svoje hodočašće. Ne. Obuo bi espadrile, uzeo štap i torbu, pozdravio bi se s obitelji u rijekama suza koje su tekle niz lice njegovim najbližim rođacima i krenuo bi na putovanje od nekoliko mjeseci koliko mu je trebalo da stigne do odredišta (u slučaju da hodočašće ne bi skratili razbojnici, divlje životinje, hladnoća, glad ili pošast, naravno). Mi ipak nismo imali gubitak od tri mjeseca, koja bismo kasnili u polasku na hodočašće od našeg doma do Rima zbog espadrila i ceste. Tako smo odlučili učiniti naše hodočašće što smo sličnijim tome mogli. Kako Španjolsku nismo mogli napustiti pješke, zrakoplovom smo otišli u jednu od nekadašnjih španjolskih pokrajina, odakle smo trebali krenuti. To jest, otišli smo u Napulj. Jer Napulj i Sicilija su, iako se čini neistinom, jednom davno činili dio Španjolske. Lik Filipa II i naziv Rex Hispaniarum na kovanicama, značili su da je Filip II bio kralj Napulja, Sicilije i mnogih drugih mjesta. Prekrasni grad Napulj bio je dva i pol stoljeća jedan od dragulja na španjolskoj (ili aragonskoj) kruni, malo manje nego, na primjer, Argentina. Prikaz je tužnog stanja našeg obrazovnog sustava činjenica da skoro nitko to ne zna. | Entry #27544 — Discuss 0 — Variant: standardstancr
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
0 | 0 | 0 | 0 |
| Prije nastavka, dragi čitatelju, moram te upozoriti da je hodočašće u Rim koje ću ovdje opisati bilo savršena katastrofa. Ako se nadaš u ovoj knjizi susresti priču o nadvladavanju, tjelesnim pothvatima, snazi volje i pobjedi nad samim sobom, prestani čitati kako bi izbjegao razočaranje. Aristotel je mudro rekao (kažem da je to bio Aristotel jer je on bio vrlo mudar gospodin koji je mnogo toga rekao): «Sretan je onaj koji vrijeme provodi meditirajući nad vlastitim uspjesima jer će imati mnogo slobodnog vremena». Žalosna je stvarnost da gotovo i nije bilo plana i cilja koje moja dva druga i ja nismo putem prekršili. Zapravo, nismo slijedili prvo pravilo svih hodočašća, a taj je prvi prekršaj dao ton cijelom putovanju. Kao što rekoh, katastrofalno hodočašće. Prvo pravilo hodočašća kaže, jednostavno, da hod treba početi na vratima vlastite kuće. U suprotnom se i ne može govoriti o hodočašću. Kad bi srednjovjekovni hodočasnik odlučio poći do Santiaga (ili bi ga onamo ljubazno uputio njegov ispovjednik kako bi iskupio grijehe), ne bi išao kočijom do Roncesvallesa kako bi ondje počeo hodati. Ne. Obuo bi espadrile, uzeo štap i vreću, oprostio se od obitelji uz gorke suze svojih najbližih i počeo hodati kroz mjesece potrebne za dolazak na cilj (jasno, ako mu banditi, divlje životinje, hladnoća, glad i kuga ne bi primjetno skratili hodočašće). Mi, pak, nismo imali tri mjeseca potrebna za putovanje espadrilama i cestom od naše kuće do Rima. Stoga smo odlučili postupiti što sličnije. Nismo mogli pješice izaći iz Španjolske pa smo sjeli na avion do drevne Španjolske kako bismo krenuli odande. Drugim riječima, otputovali smo do Napulja. Napulj i Sicilija, koliko god to možda zvučalo kao laž, neko su vrijeme pripadali Španjolskoj. Natpisom Hispaniarum Rex na novcu Filipa II skraćeno je rečeno Kralj Napulja, Sicilije i mnogih drugih mjesta. Lijepi je Napulj bio jedan od bisera španjolske (ili aragonske) krune tijekom dva i pol stoljeća, nešto kraće od, primjerice, Argentine. Činjenica da gotovo nitko nije toga svjestan samo ukazuje na tužno stanje našeg obrazovnog sustava. | Entry #28154 — Discuss 0 — Variant: Not specifiednone
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
0 | 0 | 0 | 0 |
- 1 user entered 1 "like" tag
Lijepi je Napulj bio jedan od bisera španjolske (ili aragonske) krune tijekom dva i pol stoljeća, nešto kraće od, primjerice, Argentine. | Flows well | Vida Grujic No agrees/disagrees | |
- 1 user entered 1 "dislike" tag
«Sretan je onaj koji vrijeme provodi meditirajući nad vlastitim uspjesima jer će imati mnogo slobodnog vremena» | | Vida Grujic No agrees/disagrees | |
| | | | | X Sign in to your ProZ.com account... | | | | | | ProZ.com translation contestsProZ.com translation contests offer a fun way to take a break from your normal routine while testing and honing your skills with fellow translators.
ProZ.com Translation Contests. Patent pending. |