Newyorška je gradska uprava tijekom niza godina i bez velike pompe stavila izvan funkcije najveći dio tipkala kojima se nekad upravljalo semaforima pješačkih prijelaza u tom gradu. Došlo se do zaključka kako su računalno upravljani vremenski releji u najvećem broju slučajeva svrsishodniji. Do 2004. godine manje od 750 od ukupno 3 250 takvih tipkala još je uvijek radilo. Gradska uprava, međutim, nije uklonila ova nefunkcionalna tipkala, pa ona i dalje nebrojene prste navode na uzaludno pritiskanje.

Isprva su tipkala preživljavala zbog troškova njihova uklanjanja, no ispostavilo se kako i tipkala koja ne rade služe nekakvoj svrsi. Manje je vjerojatno da će pješaci koji ih pritisnu pokušati prijeći cestu prije negoli se upali zeleno svjetlo, kaže Tal Oron-Gilad s izraelskog sveučilišta Ben-Gurion u Negevu. Budući da je proučavala ponašanje ljudi na pješačkim prijelazima, ona primjećuje kako ljudska bića spremnije uvažavaju sustav koji pruža privid nekakve interakcije.

Nefunkcionalna tipkala izazivaju ovakav učinak placeba zato što ljudi vole imati dojam kontrole nad sustavima kojima se koriste, kaže Eytan Adar, stručnjak za interakciju čovjeka i računala s University of Michigan u Ann Arboru. Dr. Adar primjećuje kako njegovi učenici obično osmišljavaju svoje softvere tako da sadrže gumb „spremi“ na koji se može kliknuti, ali koji nema nikakvu ulogu doli ulijevanja povjerenja onim korisnicima koji nisu svjesni da se ono što unesu putem tipkovnice automatski sprema. Smatrajte to, kaže on, malom dobronamjernom obmanom kojom se suprotstavljamo hladnoći svojstvenoj svijetu strojeva.

To je jedan kut gledanja. No barem na pješačkim prijelazima, tipkala s učinkom placeba možda imaju i tamnu stranu. Ralf Risser, voditelj bečkog instituta FACTUM na kojem se izučavaju psihološki čimbenici u prometnim sustavima, smatra kako činjenica da su pješaci svjesni njihova postojanja i posljedično negodovanje zbog prijevare sad poništavaju pozitivne učinke koje su nekoć imala.

Vlasti u New Yorku su tijekom dugogodišnjeg razdoblja diskretno isključile većinu kontrolnih gumba, kojima se nekoć upravljalo semaforima na pješačkim prijelazima u gradu. Odlučili su da su kompjuterizirani tajmeri gotovo uvijek bolje rješenje. Do 2004. je manje od 750 od ukupno 3250 takvih gumba ostalo uključeno. Međutim, gradska vlast nije skinula isključene gumbe - potičući bezbrojne prste na uzaludno pritiskanje.

Na početku su gumbi preživjeli zbog troška njihovog uklanjanja, no ispostavilo se da i isključeni gumbi imaju svrhu. Pješaci koji pritisnu gumb, rjeđe će prijeći cestu prije nego što se pojavi zeleno svjetlo, kaže Tal Oron-Gilad sa Sveučilišta Ben-Gurion od Negeva u Izraelu. Proučavala je ponašanje ljudi na pješačkim prijelazima i zaključila da su ljudi spremniji poštivati sustav koji se makar i pretvara da će uraditi ono što mu je naloženo.

Isključeni gumbi uzrokuju ovakvu vrstu placebo efekta, jer ljudi vole misliti da imaju kontrolu nad sustavima koje koriste, kaže Eytan Adar, stručnjak za interakciju ljudi i računala na Sveučilištu Michigan, Ann Arbor. Dr. Adar je primijetio da njegovi studenti obično kad dizajniraju software, dodaju gumb "spremi" koji se može kliknuti, a koji nema nikakvu drugu ulogu nego da ulije sigurnost onim korisnicima, koji nisu svjesni toga da se njihovi klikovi ionako automatski spremaju. Zamislite to, kaže on, kao malu dobronamjernu obmanu suprotnu neizbježnoj hladnoći svijeta strojeva.

To je jedna točka gledišta. Međutim, bar na pješačkim prijelazima, placebo gumbi imaju i tamnu stranu. Ralf Risser, ravnatelj FACTUM-a, Bečkog instituta koji proučava psihološke faktore u prometnim sustavima, smatra da svijest pješaka o njihovom postojanju i posljedično zamjeranje, sad nadvladava njihove prednosti.

Tijekom više godina, bez ne privlačeći pažnju, vlasti u New Yorku isključile su većinu kontrolnih tastera koji su nekada najavljivali pješake koji žele prijeći preko saobraćajnice u gradu. Odlučili su da računalni tajmeri gotovo uvijek bolje služe cilju. Do 2004. godine nije funkcioniralo ni 750 od ukupno 3250 takvih tastera. Gradska uprava, međutim, nije uklonila isključene tastere - pozivajući bezbrojne prste na uzaludno pritiskanje.

U početku, tasteri su ostali zbog troškova uklanjanja. No, ispostavilo se da čak i isključeni tasteri služe svrsi. Pješaci koji pritisnu taster rijetko prelaze ulicu prije nego što se pojavi zeleni čovjek na semaforu, kaže Tal Oron-Gilad sa sveučilišta Ben-Gurion u Negevu, u Izraelu. Nakon što je proučavala ponašanje na prijelazima, primjetila je da se ljudi spremnije pokoravaju sustavu koji se ponaša kao da poštuje njihov doprinos.

Isključeni tasteri proizvode placebo efekte ove vrste jer ljudima godi utisak da imaju kontrolu nad sustavima koje koriste, kaže Eytan Adar, stručnjak za interakciju čovjek-računalo na Sveučilištu Michigan u gradu Ann Arbor. Dr. Adar napominje da njegovi učenici uobičajeno dizajniraju softver s gumbom „spremi“ i koji nema nikakvu ulogu osim da umiri one korisnike koji nisu svjesni da se njihovi pritisci na tipkovnicu ionako automatski spremaju. Na to treba gledati, kaže on, kao na malu dobronamjernu obmanu kako bi se umanjila imanentna hladnoća strojnog svijeta.

To je jedan pogled na stvari. No, na cestovnim prijelazima, placebo gumbi mogu imati i tamniju stranu. Ralf Risser, ravnatelj bečkog instituta FACTUM, koji proučava psihološke čimbenike u prometnim sustavima, smatra da je svijest pješaka o njihovom postojanju i ljutnja која se javlja kao posljedica obmane sada veća od koristi.