Over the course of many years, without making any great fuss about it, the authorities in New York disabled most of the control buttons that once operated pedestrian-crossing lights in the city. Computerised timers, they had decided, almost always worked better. By 2004, fewer than 750 of 3,250 such buttons remained functional. The city government did not, however, take the disabled buttons away—beckoning countless fingers to futile pressing.
Initially, the buttons survived because of the cost of removing them. But it turned out that even inoperative buttons serve a purpose. Pedestrians who press a button are less likely to cross before the green man appears, says Tal Oron-Gilad of Ben-Gurion University of the Negev, in Israel. Having studied behaviour at crossings, she notes that people more readily obey a system which purports to heed their input.
Inoperative buttons produce placebo effects of this sort because people like an impression of control over systems they are using, says Eytan Adar, an expert on human-computer interaction at the University of Michigan, Ann Arbor. Dr Adar notes that his students commonly design software with a clickable “save” button that has no role other than to reassure those users who are unaware that their keystrokes are saved automatically anyway. Think of it, he says, as a touch of benevolent deception to counter the inherent coldness of the machine world.
That is one view. But, at road crossings at least, placebo buttons may also have a darker side. Ralf Risser, head of FACTUM, a Viennese institute that studies psychological factors in traffic systems, reckons that pedestrians’ awareness of their existence, and consequent resentment at the deception, now outweighs the benefits. | Tijekom više godina, bez ne privlačeći pažnju, vlasti u New Yorku isključile su većinu kontrolnih tastera koji su nekada najavljivali pješake koji žele prijeći preko saobraćajnice u gradu. Odlučili su da računalni tajmeri gotovo uvijek bolje služe cilju. Do 2004. godine nije funkcioniralo ni 750 od ukupno 3250 takvih tastera. Gradska uprava, međutim, nije uklonila isključene tastere - pozivajući bezbrojne prste na uzaludno pritiskanje. U početku, tasteri su ostali zbog troškova uklanjanja. No, ispostavilo se da čak i isključeni tasteri služe svrsi. Pješaci koji pritisnu taster rijetko prelaze ulicu prije nego što se pojavi zeleni čovjek na semaforu, kaže Tal Oron-Gilad sa sveučilišta Ben-Gurion u Negevu, u Izraelu. Nakon što je proučavala ponašanje na prijelazima, primjetila je da se ljudi spremnije pokoravaju sustavu koji se ponaša kao da poštuje njihov doprinos. Isključeni tasteri proizvode placebo efekte ove vrste jer ljudima godi utisak da imaju kontrolu nad sustavima koje koriste, kaže Eytan Adar, stručnjak za interakciju čovjek-računalo na Sveučilištu Michigan u gradu Ann Arbor. Dr. Adar napominje da njegovi učenici uobičajeno dizajniraju softver s gumbom „spremi“ i koji nema nikakvu ulogu osim da umiri one korisnike koji nisu svjesni da se njihovi pritisci na tipkovnicu ionako automatski spremaju. Na to treba gledati, kaže on, kao na malu dobronamjernu obmanu kako bi se umanjila imanentna hladnoća strojnog svijeta. To je jedan pogled na stvari. No, na cestovnim prijelazima, placebo gumbi mogu imati i tamniju stranu. Ralf Risser, ravnatelj bečkog instituta FACTUM, koji proučava psihološke čimbenike u prometnim sustavima, smatra da je svijest pješaka o njihovom postojanju i ljutnja која se javlja kao posljedica obmane sada veća od koristi. |