Au jour fixé, l'appartement du comte Ulric de Rouvres était préparé. Ulric y donna rendez-vous pour le soir même à trois des plus célèbres médecins de Paris. Puis il courut chercher Rosette.
Elle venait de mourir depuis une heure. Ulric revint à son nouveau logement, où il trouva son ancien ami Tristan, qu'il avait fait appeler, et qui l'attendait avec les trois médecins.
—Vous pouvez vous retirer, messieurs, dit Ulric à ceux-ci. La personne pour laquelle je désirais vous consulter n'existe plus.
Tristan, resté seul avec le comte Ulric, n'essaya pas de calmer sa douleur, mais il s'y associa fraternellement. Ce fut lui qui dirigea les splendides obsèques qu'on fit à Rosette, au grand étonnement de tout l'hôpital. Il racheta les objets que la jeune fille avait emportés avec elle, et qui, après sa mort, étaient devenus la propriété de l'administration. Parmi ces objets se trouvait la petite robe bleue, la seule qui restât à la pauvre défunte. Par ses soins aussi, l'ancien mobilier d'Ulric, quand il demeurait avec Rosette, fut transporté dans une pièce de son nouvel appartement.
Ce fut peu de jours après qu'Ulric, décidé à mourir, partait pour l'Angleterre.
Tels étaient les antécédents de ce personnage au moment où il entrait dans les salons du café de Foy.
L'arrivée d'Ulric causa un grand mouvement dans l'assemblée. Les hommes se levèrent et lui adressèrent le salut courtois des gens du monde. Quant aux femmes, elles tinrent effrontément pendant cinq minutes le comte de Rouvres presque embarrassé sous la batterie de leurs regards, curieux jusqu'à l'indiscrétion.
—Allons, mon cher trépassé, dit Tristan en faisant asseoir Ulric à la place qui lui avait été réservée auprès de Fanny, signalez par un toast votre rentrée dans le monde des vivants. Madame, ajouta Tristan en désignant Fanny, immobile sous son masque, madame vous fera raison. Et vous, dit-il tout bas à l'oreille de la jeune femme, n'oubliez pas ce que je vous ai recommandé.
Ulric prit un grand verre rempli jusqu'au bord et s'écria:
—Je bois....
—N'oubliez pas que les toasts politiques sont interdits, lui cria Tristan.
—Je bois à la Mort, dit Ulric en portant le verre à ses lèvres, après avoir salué sa voisine masquée.
—Et moi, répondit Fanny en buvant à son tour... je bois à la jeunesse, à l'amour. Et comme un éclair qui déchire un nuage, un sourire de flamme s'alluma sous son masque de velours. | Tačno označenog dana,apartman grofa Ulrika iz Ruvrea je bio pripremljen. Još iste večeri Ulrik je u njemu zakazo sasatanak trojci najslavnijih lekara iz Pariza. Zatim je otr ao da potraži Rozetu. Ona je već pre celoga sata bila preminula. Urlik se vratio u svoj novi stan gde je našao svog starog prijatelja Tristana, koga je bio pozvao zajedno sa tri lekara. - Možete da se povu - ete, gospodo, rekao im je Urlik. Osoba zbog koje sam vas pozvao na konsultacije ne postoji više. Kada je Tristan ostao sam sa grofom Ulrikom nije ni pokušavao da ublaži njegov bol, već je bratski saosećao sa njim. Na veliko čuđenje cele bolnice , on je organizovao i sve anu sahranu za Rozetu,. Otkupio je sve stvari što je mlada devojka bila donela sa sobom i koje su, posle njene smrti, postale vlasništvo administracije. Među tims tvarima se nalazila i mala plava haljina, jedina koja je bila ostala nesrećnoj devojci. Kada je bio sa Rozetom, hteo je da stari ukrlikov nameštaj bude prebačen u jednu od prostorija njegovog novog apartmana, što je jednako bilo organizovano njegovim naporima. To se desilo samo nekoliko dana otkako je Urlik, spreman da umre, kretao za Englesku. Takvi su bili prethodnici ove ličnosti u trenu kada je on ulazio u salone kafea Foj. Dolazak Ulrika je podstakao veliko uzbuđenje kod skupa. Muškarci su ustali i uputili mu kurtuazne pozdrave svetskih ljudi. Dok su žene, skoro celih pet minuta držale grofa iz Rivrea pod lupom svojih pogleda, radoznalih do drskosti. - Ajmo, dragi moj ,rekao je Tristan pomažući Ulriku da sedne na mesto koje mu je bilo rezervisano kod Fani, označeno zdravicom za njegv dolazak u svet živih. Gospođa će naći opravdanje, dodao je Tristan pokazujući Fani ,koja je stajala nepokretno ispod svojemaske. A vi, rekao je govoreći skoro šapatom na uvo mlade žene, ne zaboravite šta sam vam reako. - Ulrik je uzeo jednu velku - ašu, napunio je do vrha i povikao : - Pijem… - Ne zaboravite da su politi - ke zdravice zabranjene, povika mu Tristan. - Pijem Smrti, rekao je Ulrikp rinoseći čašu ustima, otkako je bio video svoju maskiranu susetku. A ja, odgovori Fani nazdravljajući sa svoje strane, … ja pijem za mlados, za ljubav. I kao munja koja preseca oblak, jedan osmeh bljesnu ispod njene maske od velura. |